P.S. volim te
Navijati za neki nogometni klub,nekima predstavlja postojanost.Biti sastavni dio jedne grupe,pripadati negdje,osjećati da je uvijek netko tu tko hoda iza vas i štiti vam leđa,bez obzira na sve do zadnje kapi krvi.Da li takve ljude treba osuđivati za njihove postupke,da li treba vjerovati u sve što vidimo i čujemo na televiziji i kako nam to novinari predstave.Mnogi od tih deči,ali i djevojaka,ponosno uzdignite glave hodaju ulicama puni samopouzdanja,jer pripadaju negdje,vjeruju nekome i svoj život stavljaju u opasnost za svog prijatelja.Kućni odgoj neme veze s tim,neki od njih kad su se rodili,bili su zamotani u navijački šal određenog kluba,oni su rođeni s činjenicom da je njihov otac,majka,djed pružao podršku tom klubu sa tribina,plaćao sa zadnjim novcima ulazniu za tekmu,gdje god ona da se igrala.
To nije više stvar dokazivanja, to je sastavni dio života,bez kojeg život određenih osoba nema smisla.Pogriješili su kažu,napali su nevine ljude,treba ih kazniti za huliganstvo i nasilje,istina pojedince treba kazniti,ali je pogrešno osuđivati kompletnu navijačku skupinu.U svakom vrtu ima korov koji treba odstraniti,da bi ostalo moglo napredovati.Ne zalažem se za jednoumlje,smatram da svakome treba pružiti priliku da se dokaže.Ljudi koji nikada nisu živjeli na takav način ne mogu shvatiti tu povezanost.Par situacija je izašlo u javnost zato što je to netko želio,ali da li ste se ikada zapitali koliko se situacija dobrih pa i loših događa prije svake tekme,poslje svake tekme,koliko puta je nepravda nanesena vašem sinu,unuku,prijatelju,susjedu.Koliko puta je bio pretučen,da se nitko nije trudio pomoći mu,osim njegovih prijatelja,njegove braće sa istim šalom oko vrata.Njima nije bitno da li je netko magistar,doktor,da li ima srednju školu,osnovnu završenu,on njega gleda kao brata sa istim šalom oko vrata i ako je on na podu,ako oko njega sijevaju udarci,on neće bježati na drugu stranu,praviti se da ne vidi,okrenuti hladnokrvno glavu ,nego će se potrčati stisnutih pesnica i pomoći bratu,prijatelju da ne završi u mrtvačnici.Ljudi koji baš nigdje ne pripadaju,ljudi koji nemaju potrebu pomoći drugom živom biću u nevolji,oni su ti koji su za svaku osudu,da ih se stavi na stup srama,neka novinari o njima pišu,neka pišu o policiji kad prekorače svoje ovlasti.Ako o tome počnu pisati i snimati priloge,a onda neka snime i prikažu i neka ih navijači nauče što znači isti šal oko vrata,isti dres,jer oni su jedno tijelo,jedan dah,jedan život,jedna krv..jer oni ostaju sa svojom braćom po šalu,gdje smrt nema ime.Ne težite jednoumlju,nisu svi BBB loši dečki koji napadaju nevine ljude,ima među njima osoba koje sa svim srcem i dušom žive za Dinamo,za njegove uspjehe,pobjede,za svoju braću na tribinama,ako pružate svima ostalima priliku pružite je i njima i ne mojte ih generalizirati,ako to radite onda ne razumijete,ako ne razumijete,nemate pravo suditi.Jer i njima je već dosta da se o njima govori kao probisvjetima,alkoholičarima i nasilnicima,jer većina njih to nije.Da su pogriješili neki jesu,da im treba suditi možda treba,postoji i druga strana medalje.Neka prvi baci kamen onaj koji nikad u životu nije pogriješio.Treba prestati pozivati na linč.Pustite ih da pripadaju , vjeruju , vole i žive za Dinamo,i ne mojte ih generalizirati.Jer kako BBB-i kažu:“.....I U NEBO S NJIM I U PAKAO BBB-I DINAMO“.
Zrno utjehe
